Misao

Utjeha vodi ka samozavaravanju mnogo veceg obujma, onom koje je podstaknuto prerusenom mastom, lazi unutar lazi. No moze li se govoriti o lazi usljed subjektivizma maste? Ja se samo pitam otkud ta krinka na njenom licu?

Mnogo rijeci ostane neizgovoreno zbog umisljene opreznosti. Potpuni cilj bi se sastojao u pojavi mogucnosti usmjerenja takvih rijeci prema sagovornikovu umu, tako da mu se cine samonastalim, u najboljem slucaju implikacijom. Ovakav cin, s moje strane, ni u kom slucaju nije pompezan, jer sugovornik trazi svoju, a ne konacnu istinu. Da stvari tako ne stoje, ne bi bilo potrebe za utjehom.

Pitam se koliko tvrdi mogu biti viseslojni paucinasti zidovi? Koliko znam, mogli bi sezati do u beskonacnost,samim tim i njihova tvrdoca, ali sve sto ja vidim je ovaj, njima obrgljeni, kvadar u koji sam zatvoren… A pauci vrebaju.

Advertisements

Citat na drumu

Some people turn sad awfully young. No special reason, it seems, but they seem almost to be born that way. They bruise easier, tire faster, cry quicker, remember longer and, as I say, get sadder younger than anyone else in the world. I know, for I'm one of them.

  • Ray Bradbury, Dandelion Wine