Misao (kamerne slutnje)

Sjecas li se starice i slucajnog prijatelja unutar osvijetljene komore, prekrizene dvjema crnim linijama?

Dlanovi su mi premazani bijelom bojom. Zute cijevi prodiru kroz krhke zidove, otkriva se paucinasto tkivo mojih slutnji. Naizgled nedokucivi sklopovi rijeci prosto su nastali od svojevoljno izrezane slagalice. Jos uvijek  otkrivam nehoticne sjenke na mjestima bez svjetlosti. Oci se zatvaraju pred anomalijama. Ja razmisljam jedino o rasporedu ovih misli. Izobliciti ih bi znacilo doci do novog saznanja.

Krisom su se svjetlosna bica obrela usred Nicega; ta komora je bila prazan prostor. Sada se izoblicena ideja prikriva crnim biljegom. Cijeli slucaj je sazdan od slutnje da nista nikad ne nestaje. Aluzije nemilosrdnih animalnih odnosa medju ljudima objasnjavaju bijeg pomenutih bica u bezvremeno. Komore u kojima ono obitava jesu tek naivno nazvane upravo ‘komorama’ u smislu ogranicenih prostora. (Da li bi za prazan prostor rekao da je ogranicen ili, pak, ne?) Srebrne niti sezu u nedogled. Mogao bih prihvatiti sve, osim jednog.

Ja ne znam ko crta one crne linije.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s