Misao

Crne su kaše zamijesile savijesti lica što se kriju iza stotinu maski. Na koncu sam otkrio da je, od tih silnih slojeva crne kože, plastike i platna, lice odavno potonulo ispod površi vidljivog, poraženo težinom svojih laži.

Ko još vidi crvene letače? Ko još prati putanje ranjenih ptica? (Niko. Sa velikim N.) Još uvijek sam obavijen crnim plaštom iz mojih davnih priča. (Sačuvao sam spomen na njega, mada njegova prisutnost osporava takvo uobličenje njegovih granica.) Još uvijek tako stojim stisnutih šaka,

ali suza više nema.