Citat na drumu

“Moramo pokušati sve da ga se riješimo”, reče sestra izravno i samo ocu, jer majka zbog svoga kašlja nije mogla ništa čuti, “on će vas ubiti oboje, vidim da je to na redu. Tko mora tako teško raditi, kao nas troje, ne može još i kod kuće trpjeti vječnu muku. Ne mogu ni ja.” I udari u tako jak plač da su joj suze tekle i na majčino lice, s kojega ih je nesvjesno brisala. (…)  Potpuno se slagao sa sestrinim mišljenjem da mora iščeznuti, u tome je možda bio još odlučniji nego ona. U takvu stanju isprazna i miroljubiva razmišljanja ostao je sve dok sat na tornju nije otkucao tri sata ujutro. Kada je vani, ispred prozora počelo razdanjivanje, još je bio živ. Tada mu bez njegove volje spuzne glava duboko, a iz nozdrva mu tiho krene slab posljednji dah.

  • F. Kafka, Preobražaj

Misao (smisao zamotan u providnu zavjesu izgleda kao napukla, loša ideja)

Usnuli niski stropovi povijali su se, usljed pretjerane vlage, na neprijateljski naborana tjemena i napola zgrčene donje kapke. Slutnja o zlim događajima koji su isuviše blizu razvija se prema principu asocijacije suočene sa rezignacijom mislećih supstanci. Četiri tjelesne forme bivaju kranje ukočenim, gotovo mrtvim, ako se gledaju iz pravokutno spuštene glave.

O iznenadnim trenucima nema smisla govoriti prilikom opisa situacije u kojoj su se obreli oni koji uvijek slute. Manijakalni zamah već crvenim nožem prema najbližoj tački zida ispred koje se nalazio brat nosača noža me natjerao da usmjerim radnju sna u drugom smjeru. No, novo okruženje nije uspjelo da umiri sumnju o krvnom prokletstvu. Sestrinsko rivalstvo se odvijalo u prostoru izolovanih krugova, koji nastoje izbrisati pojam sestrinstva. Danijelevski je pisao o Panteonu odsutnosti, te mislim da bi takva sintagma dobro poslužila opisu tog mjesta. Ne radi se o odsutnosti vrijednosti, već normalnosti. Zar je to toliko čudno?