Isidora Dankan, septembar 1927.

Kistom bješe povučena crvena linija, što skrivaše žile njenog vrata. Blijedi otisci cipela pratili su je do metalnih vrata. Sjedajući na kožu iza metalnih vrata, kratko je udahnula, osjetivši miris suhog, mrtvog lišća, kojim se vjetar igrao oko njenih smeđih kovrdži. Pogledom je pratila šofera, tog nesmotrenog, ali toplog čovjeka, kom je polazilo za rukom da si na licu nariše kurtoazan osmjeh i ostane takav do kraja dana. Ponekad ju je podsjećao na statuu dječaka sa trnom u nozi, statičnog facijalnog izraza, ali uvijek obećavajući sloj stvarnosti pokriven sveprisutnom uljudnošću. U tako blijedim mislima nije ni primijetila da je auto krenuo.
Udahnuvsi nanovo zrak, shvatila je da ne može više da ga izdahne. Crveni šal oko njenog vrata ostao je zakačen za otvor na zadnjem točku. Uvidjevši da vise ne može ni govoriti, podigla je desnu ruku poput krhkog krila i počela praviti kružne pokrete kažiprstom. Nakon šest okretaja, njena krila padoše na svijetlu kožu, a ona proprati posljednjim pogledom suhi, crveni list, do njegovog puta na tlo.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s