Mogući treći dio Drhtaja

“Đavolje, u svoj njegovoj nevinosti.” -F. Kafka

Stopala, crvena od zvjerinjih ujeda, kroče po vlažnom tlu. Sa izgrebanog stropa vise pauci, kao straža, dok u sjecištima zidova najveći među njima pletu mjesta gdje se kukci dolaze ubiti.
Naglo se budi hladan zrak i kroz škripava okna siječe svoje platno. Svilenkaste niti na stropu se počinju njihati, sve dok ne puknu. Potom pauci padaju na tlo i talože se uz pragove vrata.
Nadam se da se svjetlo neće upaliti, jer strahujem da zlo ima oči. 

Misao

Hodnicima šetaju narcisoidne fantazije o smislu života i lijepe se za proizvoljno lijepa lica. Ja sam rodjen samo zato da budem šonjo i proživjet ću svoj vijek spustenog pogleda. Od tog roja očiju i usta iz kojih jedino buka izlazi, ostat će samo tupo sjećanje na vlastite zdrobljene uši.

A Letter – La Dispute

Everybody wants a reason for everything.
It’s so much easier with someone or something to blame.

I’ve always struggled at the root of the problem.
Has it been absence or my constant lack of defense?

I’ve never spent a lot on finding a remedy.
I guess I figured that it hurt for a reason.
I guess that’s why I’ve always turned to writing it down.
Not just in stories, but the letters in between.
And I guess that’s why it haunts the pages of everything-
to self-examine.

I think the thing is that I shut off from everything.
From friends and family and my own ambitions.
From having fun.
I just shut off from everything.

Self-defeating? Yeah, probably.
But I don’t know that I had total control over it.
And I’m not sure it even matters why.

Sometimes things happen and you can’t do anything.
Plus, I’m the only one who deals with it anyway.
So if everyone could do me a favor and
just put their fingers down
I’d-and keep your mouths-

Sorry. I know I seem angry.
I’m not, I…I promise. I just know I did this to me.
And I will deal with it accordingly.

And I don’t need opinions from those never a part of it.
Don’t need them pointing out my problems, they’re mine.
Don’t need reminders, I know better than anyone.

And yeah, I know, I should be finding another way.
I know that I should be out seeking a substitute.
But just forgetting never really made sense to me.

So I haven’t been.

Do I feel embarrassed about it?
I think you know the answer to that.
I think you’d probably feel a little bit embarrassed for me,
wouldn’t you?

I know I should’ve moved on ages ago, been happy already,
but it’s never been that easy for me.
Or maybe it was me that made it so hard.

I know I’ve only ever tried a handful of times
to sever this thing torturing me.
It never got me anywhere, with anyone.
No friendship or hobby, no lover’s bed worked.

But looking back I maybe never tried hard enough,
and it is my fault.

Maybe I never tried at all
https://soundcloud.com/landon-peterson/a-letter-la-dispute

Misao

Zlokobne su zjenice, što se migolje iza uglova bijelih zgrada, polozenih na bijeli pločnik. Iznenadni krik za minornom smislom biva udavljen – moraš ga gledati dok ne izdahne. Sve su glave okrenute ka velikom oku, lične koncepcije su važnije od onoga što se stvarno jebeno dešava. Svijet je nakupina kutija, u koje su posadjene glave obezglavljenih. Grane im rastu iz očiju. Ljudi smišljaju teorije, koje potom bivaju bačene u vasionu sa ostalim tajnama, jer te teorije nikada zapravo ne mijenjaju stanje stvari. Čovječanstvo kao totalitet je nemoguće obuhvatiti jednom takvom teorijom, neke ljude jednostavno nije briga, oni nisu nikad kričali.

Misao

Ljudi ne smatraju uznemirujućim proizvodjenje zvukova, sasvim suvišnih zvukova ništavnog ritma. Smežuranih udova, sjedio sam u stolici najbližoj vratima. Svaka riječ koju bih izustio mi se činila nedovoljno dobrom i maglila mi je pogled. Subjekt je nakupina opazaja i sa njima je u hijerarhijskom odnosu. On je onaj podređeni. Ljudi oko mene traže druge ljude da bi proizvodili opetovane, besmislene, suvišne, narcisoidne glasove, a sve to kako bi mogli reći: Ja sam subjekt, bez mene svijet bi bio besmislen.
Isjeckan smijeh iza mog desnog ramena opominje me na granice slobode. Prokleta je sloboda i njena su djeca kopilad. Njena su djeca puke slučajnosti.