Misao

Umoran sam od ljudi i njihovih želja i bezrazložnog životnog elana, koji neminovno vodi u očaj, očaj što biva obezvrijeđenim zahvaljujući gluposti i zaboravu. Pogledom pratim lagane stope stranaca, koji žele dati do znanja prisutnima da postoje. Ljudi žele da se zna da su živi. To znači afirmaciju svog postojanja u društvu. Slušam ih kako govore o kraju sunčanih dana (nadam se da znaš pjesmu Sunny Days Are Over) i dolasku depresije, a ja još nisam (i nikad neću) odlušao Smakovu Tegobu do kraja. Obuhvatio sam olovku prstima i pustio ruku da drhti. Na papiru su se pojavile isprekidane krivulje: ne znam gdje mi je bila svijest u tim prekidima.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s