(S)Misao (treći dio) 

Smisao i bit nisu jednaki pojmovi. 

Bit mačke se odnosi na mačku kao ideju (platonovsku Mačku). Dakle, bit pojedinačne mačke mora biti nešto što čini tu mačku pripadnicom ideje Mačke. Bit jedne mačke vrijedi za sve mačke. 

Smisao mačke se tiče samo te pojedinačne mačke (možete joj dati ime koje želite). Dakle, bit je pojam koji partikularije povezuje sa idejama, a smisao se tiče samih partikularija. Eventualno,  smisao međusobno povezuje partikularije. 

Advertisements

(S)Misao

Prvo mi je palo na pamet da možda trebam zamijeniti sintagmu “smisao smisla” za “suština/bit smisla”. Onda sam shvatila da to nisu sinonimi. Bit je po Filipovićevom rječniku ono po čemu nešto jeste ono što jeste. Dakle, bit bića održava to biće kao cjelinu. S druge strane, smisao bića je u mogućnosti degradirati, ako ne i uništiti to biće, tj. odvući ga u nebitak. Međutim, nisam sigurna da to ne može i bit bića. Mislim da ne može,  jer to bi onda značilo da bit bića može biti nebitak tog bića, a kad to biće ne bi postojalo, onda ne samo da ono ne bi imalo status bića, već i njegova bit ne bi postojala. Bit ne može postojati bez bića. A da li to može njegov smisao? Moguće je da smisao očekuje biće,  dakle smisao nečega može postojati čak i ako to nešto ne postoji, ali se očekuje da će postojati u budućnosti ili je postojalo u prošlosti. To bi značilo da je smisao lišen zavisnosti od bića. No opet, možemo govoriti o biti nečega što ne postoji (u fizikalnom svijetu), kao što možemo govoriti o smislu nečega što ne postoji. Ako nešto me postoji, onda kažemo da ono nema bit. Isto tako, za nešto što ne postoji kažemo da je tražiti njegov smisao besmisleno. 

Okej. Znači,  možemo reći da su bit i smisao sinonimi. Ali, s obzirom na posljednju rečenicu prethodnog paragrafa,  da li su nemanje biti i besmisao sinonimi? Nisu, jer možemo reći da je bit nečega besmisao, i to je shvatljivo. Ako je bit nečega besmisao, znači li to da to biće ima bit (koja je besmislena), ili je to jednako kao da smo rekli da to biće nema bit? 

Da li je besmislena bit uopće bit? 

Citat na drumu (flanerizam nije apatičan, a šta i da jeste?)

As I sat by my window watching people go by, I wondered which of them was the least formatted, the least unreal. Not me-that was for sure. I was an interloper on this whole scene, a voyeur. There were other people sitting behind windows too, in other coffee shops, mirroring me: interlopers too, all of them. Then there were tourists, shuffling awkwardly along and glancing at the people behind windows. Even lower down the pecking order, I decided. Then there were the clubbers. They were mostly gay-scene gay, with tight jeans and gelled hair and lots of piercings. They were like the media types with the screen: performing-to the onlookers, each other, themselves. They crossed from coffee shop to coffee shop, bar to bar, kissing their friends hello and clocking other men exaggeratedly, their gestures all exaggerated, camp. They all had tans, but fake ones, got on sunbeds in expensive gyms or daubed on from a tin. Theatrical, made up, the lot of them.

  • Tom McCarthy, Remainder

(S)Misao 

Ako je pitanje o skupu svih skupova logički problem, onda bi i pitanje o smislu smisla, kao njegovoj analogiji, predstavljalo problem(logička transparentnost je uglavnom banalna, no treba ju istaći radi dosljednosti istraživanja). Da li je smisao smisla smisao? I ako jeste, nije li to besmisleno? Da li je “smisao smisla” besmislen? Matematičkim simbolima rečeno, valjda je mogućno reći da tražimo rješenja funkcije X(x), pri čemu je jednačina te funkcije =x (prema tome, nije bitno ovo veliko x, u biti nije bitno kako bismo označili funkciju). Skup rješenja funkcije bi bio =+-beskonačno. Grafički bismo dobili zapravo jednu tačku (dobili bismo beskonačan broj tački koje bi činile jednu veliku tačku koordinatnog sistema, tako da uopće nisam sigurna može li se X(x) nazvati funkcijom). Da li tačka u sebi sadrži drugu tačku? Tačka zapravo ne pripada prostornoj dimenziji, sve dok ne ucrtamo bar još jednu tačku u koordinatni sistem te izucavamo odnos tih dviju tački i time gradimo prostor. Dakle, ako se tačka sama po sebi ne odlikuje prostornošću, da li može  u sebi sadržavati drugu tačku? I je li to “u” neka prostoru nevidljiva dimenzija? Možda je to dimenzija vremena? Znači: ako tačka može sadržavati u sebi tačku, pri čemu unutarnjost tačke ne znači unutarnji prostor, već prosto unutarnjost (zvučim kao Heideggerova unuka), onda to znači da postoji tačka tačke pa bi to valjda značilo da postoji smisao smisla, što je napredak, da barem znamo da postoji pa sada možemo opravdano postaviti pitanje šta je on. Vjerovatno sam napravila neku logičku grešku pri ovom zaključivanju. Možda nije moguće praviti analogije ove vrste. Analogije su, uopće, nesigurna logička uporišta. Moram još razmišljati. 

Misao

Proučavanje pojma smisla uključuje u sebe pretpostavku o smislenosti tog proučavanja. Iz toga se da zaključiti da je smisao jedna od ključnih ontoloških obveznica mišljenja. Dakle, o smislu se ne da zaista misliti, trzaj slobode mislećeg čina javlja se u jednom jedinom zaključku: da vlada hegemonija smisla. Kada ne bi postojala ideja smisla, ne bismo mogli pojmiti koncept kauzalnosti. Smisao je ideja o vezi, o povezanosti dva odvojena entiteta, koje potom zovemo uzrok i posljedica.