(S)Misao 

Ako je pitanje o skupu svih skupova logički problem, onda bi i pitanje o smislu smisla, kao njegovoj analogiji, predstavljalo problem(logička transparentnost je uglavnom banalna, no treba ju istaći radi dosljednosti istraživanja). Da li je smisao smisla smisao? I ako jeste, nije li to besmisleno? Da li je “smisao smisla” besmislen? Matematičkim simbolima rečeno, valjda je mogućno reći da tražimo rješenja funkcije X(x), pri čemu je jednačina te funkcije =x (prema tome, nije bitno ovo veliko x, u biti nije bitno kako bismo označili funkciju). Skup rješenja funkcije bi bio =+-beskonačno. Grafički bismo dobili zapravo jednu tačku (dobili bismo beskonačan broj tački koje bi činile jednu veliku tačku koordinatnog sistema, tako da uopće nisam sigurna može li se X(x) nazvati funkcijom). Da li tačka u sebi sadrži drugu tačku? Tačka zapravo ne pripada prostornoj dimenziji, sve dok ne ucrtamo bar još jednu tačku u koordinatni sistem te izucavamo odnos tih dviju tački i time gradimo prostor. Dakle, ako se tačka sama po sebi ne odlikuje prostornošću, da li može  u sebi sadržavati drugu tačku? I je li to “u” neka prostoru nevidljiva dimenzija? Možda je to dimenzija vremena? Znači: ako tačka može sadržavati u sebi tačku, pri čemu unutarnjost tačke ne znači unutarnji prostor, već prosto unutarnjost (zvučim kao Heideggerova unuka), onda to znači da postoji tačka tačke pa bi to valjda značilo da postoji smisao smisla, što je napredak, da barem znamo da postoji pa sada možemo opravdano postaviti pitanje šta je on. Vjerovatno sam napravila neku logičku grešku pri ovom zaključivanju. Možda nije moguće praviti analogije ove vrste. Analogije su, uopće, nesigurna logička uporišta. Moram još razmišljati. 

Advertisements

4 thoughts on “(S)Misao 

  1. Kliknuo sam na ovaj dio: “Skup rješenja funkcije bi bio =+-beskonačno. Grafički bismo dobili zapravo jednu tačku”… to je novost za mene, jer sam poslovično nepovjerljiv spram pojma beskonačnosti. Ovako, ti, kao “Heideggorova unuka”, uspjela si pomiriti nepomirljivo. Jednu neprotežnu (neprostornu) tačku s beskonačnošću. Ali postavlja se pitanje u kojem smislu misliš to beskonačno? Vjerojatno da je to ‘unutarnje’ beskonačno. To ‘unutarnje’ postaje svojstvo te točke. Mislim da si mi pomogla u mojoj, čini mi se, još luđoj zamisli, kad si unutarnjost uzela kao svojstvo točke. Za mene je upravo okolni prostor oko točke svojstvo točke, konkretno materije, nešto inherentno njeno, što dolazi s njom, pa točka materije uvijek dolazi sa svojim prostorom, a nikako da je smještena u njemu… Odatle sam zaključio da prostor proizlazi iz materije!
    Ali sada i ja već zvučim kao Heideggerov unuk… 🙂

  2. Zaboravih dopisati… za “smisao smisla” pak mislim da se radi samo o simbolu, našoj kreativnoj reprezentaciji iskustva okoliša… Nisam siguran može li ono onda proći kroz isto sito logike odnosno analogije…

  3. Ako je “smisao smisla” plod naše kreativnosti, to ne daje za pravo kreativnosti da izađe iz domena logike. 😀 Prosto, kreativnost i logika se međusobno ne isključuju.
    Problem je što matematičare ne zanima pojam beskonačnog na način na koji se filozofi zanimaju za nj. Pojam beskonačnog sam uvela govoreći o funkciji X(x)=x, pri čemu bi skup njenih rješenja bio beskonačan, tj. x može imati bilo koju vrijednost i funkcija bi opet bila tačna. U koordinatnom sistemu bismo nacrtali beskonačno mnogo tačaka i onda bismo ih pokušali povezati, kako bismo dobili liniju/krivu funkcije. Na koncu bi u tom koordinatnom sistemu bilo iscrtano toliko tačaka da se bjelina papira ne bi vidjela, sve bi bilo ispunjeno tim beskonačnim brojem tačaka.
    Mislim da beskonačno tako funkcionira u matematici. U fizici se ono pojavljuje npr. u izučavanju svemira: reći da postoji prostor na Zemlji je lako, budući da smo se naučili orijentirati u njemu. Tačke orijentacije u svemiru su nam zasad malobrojne pa počinjemo sumnjati da je svemir uopće prostoran. Tada stvar u ruke preuzima filozofija: ako je svemir ograničen, onda to znači da se on nalazi “u” nečemu, nečemu izvan njegovih granica. Ako je beskonačan, onda to nije moguće zamisliti. Sve u svemu, čak i da se ne složimo oko toga da je beskonačno (ne)povjerljiv pojam, čudno je kako koristimo riječ “beskonačno” a da nismo sigurni u njeno značenje. Šta će nam riječ “beskonačno” ako ništa ne označava? Možda je to fantomska riječ. 😀

  4. Hajde, hajde, pa nam javi 🙂 Ako nista, zabavno je citati ove misli. Da dodam da krecem od sebe kao “pocetne tacke”.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s