Misao

Pauka vise nema i ja sam sam na ovim tananim nitima njegove mreze. Jednom prilikom mi je rekao da je beskonacna, da do njenog ruba nikada necu doci, ali da zato ima ovoliko mnogo rupa medju nitima. Vecina njih i nije neke pretjerano velike povrsine, samo se s vremena na vrijeme javljaju velike rupe, dokazujuci asimetricnost i, u krajnjoj mjeri, nesavrsenstvo mreze. Ponekad se citav svijet oko mene izgubi i jedino sto vidim jeste upravo ona. Postoje casovi kada mi se cini da sam unutar Zjenice, da su to Paukove oci, onda se trznem, kratko, na tren – i pomislim, da to nisu moje vlastite oci. Ja sam stranac samom sebi. Mislio sam u par prilika da cu moci naci smiraj u ptici, koja me je tada pratila, u korak iduci duz niti paralelnom s mojom. Njeno krilo i moja ruka su se povremeno doticali, opet kratko, i na tren.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s