Misao

Ljudi odlaze od mene jer ih jamačno rastužujem ili ih dovodim u stanje beizražajne dosade. Živ sam, ali odbijam priznati svoje postojanje. Ljudi sebi određuju ciljeve koje žele ostvariti i čitav život im se svodi na ostvarenje tih ciljeva. Utoliko, oni sebe priznaju kao osobe. Oni kažu "ja jesam, pogledaj me, ja sam vrijedan". E pa, ja to ne mogu da uradim. U jednom maglovitom času sam shvatio da su sve vrijednosti koje sebi pridajem izmišljene, dakle proizvoljne. Eto, ova posljednja rečenica je vjerovatno grozna i potiče jezu kada se pročita. Ništa dobro od mene nije poteklo i bojim se da će, ako me iko ikada upozna u potpunosti, uvidjeti koliko sam nakazan i ostati povrijeđen.

Advertisements

12 thoughts on “Misao

  1. Teško je označiti ‘Volim’ ovaj mračan post, ali njegova ljepota je u dubini istine koju izriče, a ne u poruci ostalim ljudima koju šalje. Ovo izrečeno o vrijednosti, pogađa samu njenu bit, vrijednost je isključivo ljudska kategorija, To je ta umjetnička istina. Ali postoji još jedan filozofski pristup, i sigrno ga poznaješ. Po njemu vrijednost postoji samo za onoga koji vrednuje stvari i sve ostalo – po sebi, I ti si izrekla vrednosni stav: . Drugim riječima, čovjek ne može a da ne vrednuje… Nietzsche je kazao da je pitanje vrijednosti važnije od pitanja izvjesnosti… Moj, pak, vrednosni sustav kaže: “Volio bih da je više mladih ljudi poput tebe”! 🙂
    Na putu si savršene pjesnikinje pa ti toplo preporučam Michaela Houllebecqa i njegove eseje pod nazivom “Ostati živ” (u Lanzarote i drugi tekstovi), ako ih već dosada nisi pročitala…

    1. Ja stvarno ne zasluzujem ovakav komentar… Od Houllebecqa sam pocela citati Elementarne cestice, a potrazit cu svakako tu zbirku eseja. Hvala ti puno!

  2. Ja ‘pisanije’ ne mogu da lajkujem a ni da odobrim. Ne zbog toga što nije kvalitetno, nego zbog suštinskog neslaganja, a satoji se usledećam:
    Život po sebi je vrednost. Čak i ako je neko nihilista. Jer pristajanjem da živi anulira nihilizam. A koliko je tek vrednosti koje ja smatram nakaznim. Eto. 🙂

    1. Vrjednovanje podrazumijeva usporedbu, na osnovu koje se pravi skala vrijednosti. S cim usporedjujemo zivot? Sa smrcu, koja je zapravo prazan pojam jer nuzno izmice spoznaji?
      Sto se tice pristanka na zivot, on nastaje tek nakon rodjenja. Je li se ikada desio pristanak na rodjenje?

      1. Upoređenje sa čim? Nevrednostima? Šta je za koga vrednost, a šta ne, varira od kulture do kulture. A život se kao vrednost ne meri ni sa čim. Iz njega je i nastala skala. 🙂
        Pristajanje na rođenje – ne, ali pristajanje na okonačanje života – da!

      2. Naravno, ako zivot prihvatimo kao nesto sto se uopce moze vrjednovati, onda se na osnovu toga vrjednjuje sve ostalo. Pitanje je da li se odlika vrijednosti, koju zivot omogucuje, moze primijeniti na sam zivot (tj. sadrzi li skup svih skupova i samog sebe)?
        Zar pristajanje na okoncanje zivota nije iluzija slobodnog izbora, buduci da samo rodjenje koje je omogucilo zivot nije posljedica slobodnog izbora?

  3. Ako život postavimo tako (ti i ja, čemu umem da budem sklona), kao ultimativno nihilistički i bez značaja, onda će svaki moj naredni komentar/mišljenje biti suvišni.
    Bez obzira na ovu “ljutu borbu”, mislim da se razumemo. 🙂

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s