Misao (tamo gdje obitava strah)

U bezdan sam objesio zrcalo. Tako se prelama tama. Zalijepio sam si kapke jedan za drugi. Tako bolje vidim u mraku. Udarao sam glavom od zrcalnu povrsinu sve dok se nije smrskala. Ostra parcad klonula su u tami, sada vec izvan mog vidokruga. Ostao sam da visim na uzetu. Plakao sam, i moje suze su lebdjele oko mene.

Advertisements

Misao (o pitanju poznajem li išta drugo osim samosažaljenja)

Jučer sam na čas pao u nesvijest. Kada sam ponovno otvorio oči, osjetio sam trag beznađa u njima i krhki žal za protraćenim slutnjama.  Sve su se sjene izoštrile, a fizički objekti postali mutnima. Slika svijeta sada se preklapa sa odrazom moje zjenice; njen obod je urezan u sve fizično što mogu da oćutim. Zamišljam da mi se iza mrežnjače krije parče ogledala, koje se tim kratkotrajnim potonućem u snenost počelo širiti i bosti okolno meso. Dok gledam tuđe oči, osjetim tih, oštar vjetar kako ih siječe. Zamišljam njihov polagan proces raspadanja i u tom umiranju vidim ljepotu. Jedino sam tad sposoban plakati. Uskoro će granice svijeta od tih suza postati ništavnim. No, sjene će opstati i ja neću ništa vidjeti niti čuti osim vlastite sjene, što će umrijeti zajedno sa suncem.

Citat na drumu

The man who lives in the present – in his own present – lives to that extent in both past and the future (…) The man who seeks to live elsewhere, both as an artist and as a man, has deceived himself. This is an old deception. It is one of the crowded provinces of art.

• Wright Morris, Ceremony in Lone Tree