Misao

Iskrivljeni osmijesi su, prosto, nacrtani uzasi.
Ljudi nastoje promatrati sopstvo kroz kljucaonicu, umjesto da otvore vrata. Jer, niko ne zeli niti pomisliti na mogucnost postojanja jos jednih vrata na ivici priprosto osvijestene sobe.
Nepreciznost je uzrokovana zeljom za prikrivanjem. Jos uvijek se pitam ima li potrebe za objasnjavanjem stvari koje nisam duzan objasniti i da li ustinu jeste prirodno doslovno pricati drugima o sebi? Upitnici ponekad mutiraju u usklicnike. Postoji mogucnost obratnosti ovakvog odnosa. Ljudi namecu svoja misljenja kao apsolute, neumorno govoreci i trazeci odobrenje. Sjecam se kada mi je to prvi put palo na um: odobrenje, a ne objasnjenje.
Misli se sada malo manje rasipaju po putu. Slobodoumne kreacije jos vise potamnjuju stvarne, objektivne radnje. Ostaju ove moje Misli i price, ostaje Crna Kugla u meni koji jenjavam. Ljudi opet zele da pricaju sa mnom i ja, jos jednom, cekam da shvate. Problem je, mozda, u tom sto ostajem vjeran svojoj percepciji i sto zasigurno budalasto zvuci kada pricam o, s njihove strane, prizeljkivanim stvarima. Strukturnost njihovih blebetanja ide tek do raznovrsnih jadikovki. I sve je to tako nebitno, i sve te price su tako bezumne. Sve je vec pripremljeno za ocekivane potomke svijeta, svaka misao je osigurana unutar granica radikalnosti.

Misao (haos i kosmos)

Kožni polukruzi sijeku se duž betonskih ploča, simetrično uređenih u čvor, kako bi se potakla sumnja o haosu. Starogrčki mislioci su razvili teoriju o haosu kao prvobitnom stanju stvari, iz kog je onda nastao red (grč. kosmos). Ipak, da li je potrebno poznavati pojam reda da bi se znalo šta je haos? Jer, ako su stvari bile u prvobitnom haosu, one su imale potencijalitet da se dovedu u stanje reda, i šta bi moglo da garantuje da prije tog stanja haosa nisu bile u stanju reda? Šta je bilo prvo, haos ili red? Zamisliti prvobitni haos skoro je teško kao i zamisliti ništavilo.

Evo o čemu se radi. Kada otvorim kutiju sa tek kupljenom slagalicom, njeni dijelovi su u haotičnom stanju. Situacija sa dijelovima slagalice analogna je situaciji sa haosom kao prvobitnim stanjem stvari. Poenta je da se dijelovi slagalice ne bi mogli dovesti u stanje haosa, da prije toga nije postojala ideja o njihovom uređenom stanju. S druge strane, kada bih u kutiji imao neku vrst fabričke greške: recimo da su se pomiješali dijelovi iz dvije razlličite slagalice i sada nije moguće skopiti nijednu od njih dvije u potpunosti, takvo haotično stanje ne bi bilo u mogućnosti da proizvede potpuno stanje reda. Čak i kada bi u kutiji svaki od dijelova pripadao različitoj slagalici: da, te dijelove ne bih mogao dovesti u stanje reda, ali bih također znao da pripadaju različitim slagalicama i da imaju potencijal da budu u stanju reda. Dakle, kada bih nastojao sklopiti slagalice iz takve jedne kutije, čak i kada bi se njihovi repovi i udubljenja mogli fino uklopiti jedni u drugi, ja bih znao da dobijena slika nije potpuno uređeno stanje.No, kako znati da li je stanje reda potpuno? Nikako, ako nemaš s čim da uporediš trenutno stanje. Ipak, moj cilj je bio pokazati kako haotično uređeni dijelovi ne mogu nastati bez prethodne ideje o redu. Samim tim, haos nije nikada kauzalno lišen reda. Haos je simetrijom dobijeni čvor.

Međutim, možda nisam u pravu. Vratimo se na primjer sa kutijom slagalica u kojoj imam 260 dijelova, od kojih svaki pripada različitoj slagalici. Kada bih uspio sklopiti te dijelove u izvjesnu cjelinu, ja ne bih razmišljao o skladnosti te slike ukoliko ne bih već prethodno očekivao da ona ima smisao. Tako se pojam reda vezuje za pojam smislenosti. Ipak, nakon izvjesnog vremena bih se zapitao: zašto sam uopće slagao tu slagalicu? Jer sam htio iz haosa dobiti red, inače moj postupak slaganja slagalice ne bi imao smisla. Znači li to da pojam haosa shvatam kao nešto što treba dovesti u stanje reda? Da li sam u mogućnosti razumjeti stvar u stanju haosa, ukoliko ne vidim u njoj potencijal za postizanje uređenog stanja? Da bih imao misao, moram imati smisao. Možda se opet samo radi o antropocentričnoj vizuri. Možda se radi o tome da sam zanemario jednu stvar vrlo dragu modernoj književnosti: zanemario sam slučaj. Šta ako se neki od dijelova slagalice u kutiji iz posljednjeg primjera slučajno uklapa istovremeno u više slagalica, u više slika? Šta ako si dam slobodu da sklapam različite dijelove i opet dobijem neko uređeno stanje tih raznovrsnih dijelova slagalica? Red podrazumijeva stanje kauzalnih veza, dok stanje slučajnosti znači narušavanje tih veza.

Na koncu, da li je suprotnost stanju reda slučajnost ili haos? Sve u svemu, slučajnost je sigurno sekundaran pojam u odnosu na stanje reda. Mora postojati red, koji se u izvjesnoj mjeri narušava određenim slučajnostima. Slučajnost po sebi ne postoji. Ona mora biti slučajnost nastala usljed neke situacije, one ne može sama biti situacija (ovo nisam mogao banalnije objasniti). Da li je moguće biti uzrok nečega, a pri tom ne biti cjelovit/koherentan? I kutija sa slagalicama je ipak kutija. Da, zaboravio sam na kutiju… Ona i jeste bila nagovještaj nastanka reda iz haosa. Cjelovitost podrazumijeva uzročno-posljedične veze među elementima cjeline. Takve veze su odlika reda, a haos im je suprotnost. Ali haos ima potencijal za ostvarenje tih veza. Da li ga to čini uzrokom svih stvari? Potencijal i negacija haosa su jedna te ista stvar: red. S druge strane, potencijal gusjenice je leptir, ali njena negacija nije leptir, već mrtva ili nepostojeća, nerođena gusjenica. Dakle, kod haosa i reda je stvar u tom da, ako ne postoji jedan, postoji sigurno drugi. Može se reći da fali taj treći činilac, nepostojeća gusjenica, tj. nepostojeći haos ili nepostojeći red, da bi se problem “ko je bio prvi, haos ili red?”, razriješio.