Uncategorized

Citat na drumu

we spend two eternities waiting in limbo for those 

few brief moments of respite from mundanity for synchronicity musical harmony 

for those seconds where we are the only two people breathing on earth everyone else frozen in an asthma attack of the soul and my veins pump orange rusty blood i feel the metal dust pulsing through my veins I look at you and the world stops spinning

I look away and look back 

and things are the same again 

our paths align for some steps 

then diverge 

we speak no words but the same melody 

and the night is ours 

and it belongs to us 

  • Kathy Pendrill, It's Been A While
Advertisements
Standardno
Uncategorized

Frozen Circuitries

frozencircuitries

Here is a brief exercise: go to YouTube, find a video on deep fakes, and scroll down to the comment section. Here you will be met with the same comment over and over again. It follows a pattern: people describe the deep fakes with a positive and optimistic-sounding adjective followed closely by a negative and pessimistic one. They remark that deep fakes are fascinating, but scary; interesting, but awful; gripping, but frightening.

This wavering sentiment is not just confined to the deep fake; it makes its presence felt every time a new kind of technology comes along. You might experience it in conjunction with 3D printers, artificial intelligence, or virtual reality goggles. It completely infuses the area of technology. It is rare to discover a topic riddled with this much apparent ambivalence.

What is even more interesting than this reaction is what it is directed towards. The ambivalence sits around…

View original post 1.300 more words

Standardno
Uncategorized

Nova domena

Dragi svi,

svečano priznajem da mi čitatelj ipak nešto znači dok pišem. Pošto bi Facebook prepoznaje ovu stranicu kao spam pa ne mogu da direktno linkam postove tamo, promijenila sam domenu. Na novoj stranici su isti postovi (WordPress srećom ima opciju “import content”). Ostavljam vam link: crnakugla77.wordpress.com

Čitamo se. 🙂

L

Standardno
Uncategorized

Misao

Davno sam trebao otici. Trebao sam ostati neprimjetan, uzor smirenosti. Nisam trebao pokleknuti ni pred cijom naklonoscu, sada sam samo smijurija od covjeka, sada sam gluplji nego sto sam bio prije no sto je sve to pocelo. Da se nisam otvorio ni prema kome, sada bi bilo lakse otici. Ustvari, otici je jednako lako, samo nije jednako moralno opravdano. Nisam nikada smio dokazati svoju prisutnost u necijem zivotu. To je pogreska koju je sada nemoguce ispraviti. Trebao sam samo otici, bilo je glupo vjerovati da je ista vrijedno ostanka. Moram sto prije otici.

Standardno
Uncategorized

Misao (dogadjaj koji se zamalo desio)

Govorila sam joj o ravnodusju svijeta. Ali zasto places, pitala me. Zato sto me boli. Sta. Iznevjereni ideal, kom sam pridala vrijednost zanemarujuci cinjenicu da su vrijednosti proizvoljne. Eto sta, nista, drugim rijecima to je samo moja mastarija i ja sad zbog nje placem. Dok god budes plakala to znaci da ne stujes istinu, ti si odana lazi nastaloj iz licnih strahova. Iz tricavog jada i banalnih uvreda. I banalno je sve sto pises. Svaka tvoja recenica samo je vjesto skriveni ideal. Ti ga pisanjem dovodis u iskusenje, ti trazis tu objektivnu stvarnost, tu istinu. No pred njom places. Drobis svijet u saci samo da bi shvatila da ti je saka prazna. Nema nicega tu pred tobom, samo jedan veliki jaz izmedju tebe i ranije izmisljenog sistema zivota kog ne zelis prihvatiti.

Govorila sam joj o proizvoljnosti drustva. O idealima koji se protive proizvoljnosti i istovremeno zavise od nje. Dugo smo razgovarale, vrteci se u krug istovremeno svjesne tog apsurdnog pravca. Zaboravila sam plakati.

Standardno

Uncategorized

Citat na drumu (Edward Bond)

Slika
Uncategorized

Muk vremena #5

Umbrino lice imalo je ozbiljan izraz, osim nehotičnih trzaja kutova usana. Mislim da je isprva bio bijesan na mene, ili pak na onog čovjeka koji mi je otkrio njegovo skrovište i tajnu oživljavanja sjena. Nisam znao da li je Umbrina kuća uopće sigurno mjesto. 

Koračali smo prema blagovaonici. Umbra je sve vrijeme pričao. 

-Tvoj sjena je poput plašta. Čuva te u svom okrilju. 

-A-ali… recite mi jednu stvar: imaju li sjene svijest različitu od moje? 

-Svijest sjene čine usnule misli. Sjena nema čula poput život tijela, stoga nema ni direktno iskustvo stvarnosti. Stoga, ona ne može prikupljati novo znanje koje bi probudilo njenu svijest. 

-Hm, a kada je sjena zaspala? 

-Kada je pala na tlo, zakačivši se za tvoje pete. Kao što vidiš, moja sjena stoji stameno uz mene. Osluškujem joj misli, i ona moje. Tvoje sljedeće pitanje će se vjerovatno ticati razlike između tih misli… Stvar je u tome da uspravna sjena koristi sadržaj mojih snova, kako bi usnule misli oblikovala u sjene. Stoga ja oko sebe odavno već srećem sjene raznih predmeta, građevina i različitih prizora iz mojih snova. Najčešće se radi o građevinama, kao što možeš zamisliti, njihove sjene je najlakše oblikovati. 

Međutim, stanje materijalnog svijeta je trenutno ovakvo jer je nečijasjena uspjela formirati nešto što nijedna sjena prije nje nije uspjela… Oblikovala je sjenu čovjeka. 

-Aha. Niste mi još samo objasnili zašto sjene uopće oblikuju stvari iz naših snova i uvode ih u materijalni svijet. 

-Vrlo dobro opažanje. Posao sjene je da oblikuje predmete iz snova i potom ih smješta u materijalni prostor, pridružujući ih materijalnim predmetima. Tako se ti predmeti nehotice mijenjaju, tako se održava ravnoteža između svijeta snova i opipljivog svijeta. U protivnom bi nastao prevelik jaz između naše mašte i stvarnosti… Izgubili bismo orijentaciju. Nemoj me pogrešno shvatiti, taj jaz vječno postoji, no sjene nam skreću pažnju s njega. 

Sve što mi je Umbra ispričao sumnjičavo sam smještao u nekakav kauzalni niz koji je od mene iziskivao mnogo više vjere nego trezvenosti. Odlučio sam da je za sada najbolje da šutim i pustim ga da otkrije što mu je na umu.   

-Pratiš li me? Dakle, nečija sjena je uspjela oblikovati čovjeka. Ne znam kome je ta sjena pridružena. Sve što zasad znam je da je oblikovanje tog čovjeka dovelo neku formu usnule, umrtvljene svijesti u živi, fizički svijet, a to je nedopustivo. Ta svijest se sada bori sa našim svijetom u koji je nasilno došla. Nadam se da je samo zbunjena i da nam ne želi zlo. Ovaj led i muk oko nas, i ovo inje… oni su simptomi njenog košmara.

Standardno